MwaTeiica

..Znam Ja Sta Je Samnom
Kad Mi Gore Obrazi....

Sve ulice ovog grada nose uspomene
Sve bore moga lica su sjecanja na tebe
Sve su slike izblijedile
Sve su suze isplakane...
Pogled mi luta,tebe trazi
I stize cak preko planina,
Luta i trazi,molim te,kazi
Ne lazi...

BOLI LI TE ONA SRECA???

Bog mi je svjedok
Ljubav je bila
Bila i prosla,
Nepoznat si u moj zivot dosao
Dodirnuo si mi srce;Ostavio samu sa suzama.
Proklet bio
Prokleta bila svaka suza moja
I ono tvoje ZBOGOM,
jer od tog trenutka ja borim se sa sobom
Ne dam srcu svom da zaspi
ODLAZI,
Al Bog nek te KAZNI

Nemoj Boze, nemoj ne
nocu zimu tjerat na mene,
jer odavno placen je i moj,
i njegov grijeh...
sve je mozda moglo bit' i drugacije
kad bi covjek mogo'
jos jednom rodit se.

Lutati, traziti moze se umrijeti
voljeti, voljeti ne moze se prestati.

Sve je mozda moglo bit' i drugacije
kad bi covjek mogo'
jos jednom rodit se......

Sobe smrti uvijek imaju isti osjecaj teskoce koja se stapa sa zidovima koji mogu razni boja ali gotovo uvijek ostavljaju osjecaj sivila koji se provlaci od ugla do ugla i ruga se onima koji ostaju.Kome je gore onima sto ih ceka drugi svijet ili onima koji ostaju u ovom nesigurnom?

Prelazim ti rukom po celu s kojeg kapa hladan znoj.Tvoje disanje se na tren izbubi ali opet nekako uhvatis dasak vazduha i nastavis disati jer to i jeste ono najnormalnije.Tvoje se suhe usne prosezu ka kapljicama vode kojima pokusavam da te osvjezim.Toliko puta sam se nalazila u sobama smrti i uvijek sa istim osjecajem mirnoce pomjesanim s osjecajem duboke prisebnosti i spoznajom da u sobama smrti prisustvujem necem velicanstvenom. U njihovim ocima ja sam citala zivot ali i umor od zivota,zelju da se vrate korijenima,zelju da se oslobode dusevne i tijelesne boli.Nekima je to polazilo od ruke i napustali su svoje sobi smrti mirno dok su se neki mucili danima i nocima.Ja sam uvijek bila ista.Ruka na ruci i na celu.Nikada me nije bilo strah i mnogo sam se puta upitala da li bi me bilo strah da sam prinudjena da nekome ko je jako blizu mom srcu moram dati tu pomoc?No zivot je samo dio smrti ili vec obratno.

Pod tvoja ledja stavljam mekane jastuke i ispod stopala po kojima se nazire plava boja stavljam ti mekani peskir.Uzimam malu navlazenu krpicu i njom ti prelazim preko lica,vrata i ruku.Jos uvijek si topla.Jos uvijek imas snage da otvoris oci i njima pomilujes moje lice. I rodi se hiljadu sjecanja jos od vremena kada si bila dobro i kada smo mogle razgovarati.Uvijek tiha i dostojanstvena.Nisi nikada trazila puno jer ti si zena onog doba kada se sutilo i gutalo.Kada se bilo zadovoljno za koru hljeba na astalu.Nekada me stid onoga sto su ljudi danas no ipak znala si reci to su bila neka druga vremena.Sretnija,ljepsa ma ko zna?

Danas, veceras ili ko zna tacno kada ti ces negdje gdje neces morati biti toliko sama.Tamo na svoje i kod svojih.To je utjeha onih koji putuju na put vjecnosti ali vjeruj i utjeha za one koji ostaju jer lijepo bi bilo kada bi neko gore medju zvijezdama otvorio vrata sirom i sa osmijehom i pustio tvoju umornu dusu na zelene livade dijetinstva…

Danas mi je tesko..teze negosto je do sad bilo,cini mi se...
Hodala sam...isla sam na mjesta na koja si ti izlazio, na kojima sam bila sigurna da cu te sresti...cak sam te pogledom i trazila i bila sigurna da cu te vidjeti...smjela bih se zakleti da hocu...ocekivala sam to...mislila sam da ce te Bog spustiti sa neba...da ce mi dopustiti da te jos jednom vidim,zagrlim,poljubim i zapamtim tvoj osmjeh,tvoj glas i sjaj u ocima...ma lazem....ja to vec pamtim,ja to vec dobro znam i odlicno se sjecam jer mi je samo to jos ostalo nakon tvoje ..... tvog odlaska...
Jos tu rijec ne mogu reci,jos me ona tjera na drhtanje,jos me ovo sve zbunjuje i djeluje tako nestvarano...eh kad bi to tako i bilo...kad bi se samo mogla probuditi i gorko nasmijati i Bogu zahvaliti sto je sve san....ali nije...istina je.....
Bolna i tuzna istina....koje me gusi,koja mi tlo pod nogama oduzima,koja mi san na oci ne pusta....istina koja me boli....
Tu , u grudima....boli...steze....ubija............

Htjela bi pamtit samo sretne dane, nisam glupa,
Al dolaze u paru, loši i dobri skupa
U glavi nemam mjesta za sve detalje
zato pamtim bitne, izbacujem manje.
Pobjeda je bilo malo, porazi pretegnu
Kao kamen povuku, kao žica stegnu,
Žene su čudne, pa i kada nam krene
Volimo biti jadne, unesrećene.
Ja protiv prirode, odbacujem memorije
Selektivni reset, da budem za pet.
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay

Misli te kazne kad si sam pa te zavrte kao vrtlog
nosim nasmijanu masku, a plačem ispod
Moje lice nije lijepo, al moje lice je moje
s ožiljcima od poraza koji mi ne stoje.
Puna sam rezova, prekida i pogrešaka
Rabljena, voljena, ponekad iskorištena,
Sunce je reklo doći, moram ga dočekati spremna
Mjesec nije loš, al bez sunca sam izgubljena
Sutra, bit ću nova, smiješim se tome
I pjesme će bit sretnije, nada zadnja tone
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay.

U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.

Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, za nove…

Nije vise rec o tebi i meni...Rec je o nekoj mnogo jacoj..visoj sili...Sili koja nam ne da da se spojimo.Ne da,pa ne da!! Taman pomislimo na korak smo do srece,jos malkice nam fali da dotaknemo nebo...Jebena realnost nas vrati na start..na pocetak...I tako vec godinu dana ja i ti pocinjemo ispocetka...Volimo se i nadamo se... Volimo se svakim danom sve vise,cini mi se..ali nikako da nam krene na bolje...
Ljubavi,svakim jebenim danom te volim sve vise a sve si mi dalji i dalji !! Pa ne mogu bre vise tako!!Prokleto boli ! Boli me cak i kad mi kazes da me volis...Nekad sam se topila od te dve reci...Bile su dovoljne samo te dve reci od tebe da budem u oblacima po citav dan! Bog mi je svedok..Letela sam bby !! Moja krila su bila tako bozanstvena i lepa,poput krila belog andjela...Ali pala sam...u stvarnost ! Sada,svaki put me boli tvoje volim te...Nebo zna da volim i ja tebe.. i previse ! Ali me boli...bolis me ti i bole me te dve reci...a ne zelim da ih prestanes govoriti...Kad kazes to - ja se opet osetim zivim...Opet imam osecanja . Iako zaplacem skoro svaku put kad ih kazes...nemoj prestajati,molim te...
A sada kad znam...da mi tvoja blizina nije sudjena...Ne mogu vishe !! Ne mogu ni suzu pustiti...plasim se da postajem kamen..ne zelim to ! Ako znam da tebe necu imati...Nemam vise za sta da se borim..Predajem se dusom i telom! Bas onako kako sam bila spremna tebi da se predam...Dusom i telom.
Danas gledam u nebo i ne vidim mu boju..Primecujem samo tmurne oblake u daljini i mislim : bice kise... I bilo je...I sada dok moja ruka sara po papiru,ona i dalje pada...Pitam se : Jel to mozda ON place?Jel to Bog place jer je shvatio koju je gresku nacinio?Dozvolio nam da se nadjemo,ali ne i da se upoznamo..Dozvolio da se zavolimo,odvojio kilometrima i kilometrima..Dozvolio da osetim tvoje usne u snu,ali da ih nemam na javi !! A sad,eto sedi gore i zao mu je.Vidi nas i lose nam je.
Pa,Svevisnji,Ti koji mozes sve : da u pustinji stvoris izvor vode,da jednim potezom stapa polovis more na pola,da hodas po vodi i zivis posle svoje smrti... Zar ne vidis mene i njega?Zar nas glas i vapaj ne dostizu do tebe?Kako te usi ne zabole od mojih molitvi i plakanja nocu !!Zar me ne cujes?Pa ucini nesto,imena ti !
Rekao mi je...da ce me voleti uvek i bez obzira na sve.. :( Ne zelim da me voli ako ga to samo povredjuje.Volim ga vise od sebe..ne zelim da ga ista boli!
Zasto samo gledas?Zar te ne bole ove suze?Ni malo te ne doticu?Ucini nesto pre nego umrem od ove ljubavi koju cuvam samo njemu!Gusi me,ne znam sta cu s njom !Ne mogu je doveka cuvati u srcu,tesno je,ona hoce napolje! ..ali da voli samo njega...obecala sam mu...Ljubav cuvam njemu,dovedi mi ga molim te!! Makar jednom...da ga samo jednom osetim blizu...zagrlim i poljubim...nista vise ne zelim.Stavi tacku ovom bolu,zar ne zasluzujemo mrvicu srece?Ne znam zasto nam ovo radis...Znam da ti je zao,mora ti biti !

...Ne okreci ledja ! Ne saginji glavu !
Pogledaj u nas dvoje i reci nam samo : ZASTO VECNO BOLE PRAVE LJUBAVI??!!

...znam da ides sa njiom,ali znam i da ces se opet vratiti...kada bi neko samo mogao da mi kaze,da li vredi da se nadam,da i dalje budna sanjam o tebi,o nama...mogla sam da ne razmisljam sve dok te ponovo nisam videla,mogla sam da se pravim da sam jaka,da mi je super bez tebe,a onda sve je opet krenulo,pokrenulo se kao neki tocak,koji se konstantno vrti u krug,i nikako da se zaustavi....opet sam shvatila,po ko zna koji put da si jos uvek prisutam u mom zivotu,da nisam uspela tek tako da te izbacim iz njega,ne znam ni da li cu ikada uspeti...mogla bi da napisem knjigu o nama,mozda bi neki ljudi naucili da ne prave greske kao sto smo ih mi pravili,i sto je najgore jos uvek ih pravimo...cesto se pitam,da li nekada uopste pomislis,kroz sta smo sve zajedno prosli,da li pomislis da smo ipak mogli da izguramo sve to zajedno..mozda zelim da znam sta ce se dalje desavati,a mozda se i plasim da sagledam stvari jer te mozda na kraju ipak izgubim,a ona te dobije...ionako je samo to zelela,a mene zanima sta ti zelis,o kome ti razmisljas...kad si ti u pitanju,uvek se nalazim na pocetku,jer pricu sa tobom,koliko god se trudila ne mogu da zavrsim...kao da sam usla u neku piramidu,i ne znam gde je pravi put kojim trebam da krenem da bih nasla izlaz...mozda samo cekam nekoga da mi pokaze taj put,da bar jednom krenem kako bi trebalo...ali ipak se nadam da cu jednog dana i ja naci izlaz iz moje piramide,u koju sam usla i izgubila se u potrazi za tobom...zelela bih da se sretnemo negde na sredini puta,i zajedno nadjemo najbolje resenje i najboli putokaz do izlaza...da bar jednom krenemo istim putem....

I ne razumijem..

Zasto si danas bio ispred moje zgrade?

I zasto sam ja bas tad izasla na prozor?

Zasto sam poslje bila sretnija??

O..Boze..zasto?

Ne razumijem..A ni nikad necu..:(

Ma koliko zelela da se trgnem,da dobijem krila i
zauvek odem od tebe,ma koliko zelela da za mene
predstvaljas samo trag proslog vremena.....ne
mogu......U moru utopljenih dusa....lica bez
osmeha,pojavio si se ti i svojim ponasanjem i
postupcima ucinio si moj zivot lepsim,vedrijim....i
to traje vec nekoliko meseci....Uvek sam se
poigravala tudjim osecanjima,sada se ti poigravas
mojim....Uvek sam se trudila da sve sto pozelim,
bude moje,kad-tad...a sada ti imas mene,nisam
dozvoljavala nikom da udje u moje srce....ali desilo se....zavolela sam te,iskreno,jako,nesebicno......ne pomisljajuci na sutra,na bilo sta,samo na trenutke provedene pored tebe....a sada...shvatam da sam za tebe predstavljala lutkicu sa kojom si provodio neko vreme,sluzila sam ti za pokazivanje.....za predstavljanje i na kraju.....predmet ogovaranja sa mojim skolskim drugaricama...tako si nisko pao.....kako prolaze dani bez tvog osmeha,tvojih poljubaca...to znam samo ja....ali zaboravicu te.....jednom i zauvek....
"Da mi je da isplacem suze sto krijem....."

Vraticu ti sve, lazne dodire
izgubljene sne, noci nemirne
vraticu ti sva, pisma lazljiva
i posle svega sam, sama ostala

Ako se za godinu ili dve
budemo sreli mi
videt ces da nikada
ni smo se ni voleli
znaju svi u gradu
za nasu maskaradu
pricaju bla bla bla
to je nasa igra na putu do dna

Kladim se da
odlicno si podneo
kada te od mene
vetar odneo
u cijem si narucju
odseo k'o u hotelu
sada, kada nisi tu

Put koji sam izabrala

San koji sam sanjala

Pogled kojim si me zacarao

Dodir kojim si me varao

Pjesme koje si mi pjevao

Poeziju koju si mi pisao

Osmijeh koji si mi poklanjao

Zagrljaj kojim si me tjesio

Toga vise nema.........

Nestalo je sve u trenu.....

Kada si otisao njoj..........

Cemu sluze odlasci ako se uvijek moras vratiti?

Cemu sluze snovi ako su jutra hladna

Ako su tvoje oci i usta varanja gladna

Kad svaki tvoj dodir stvara mi ranu

Svaka tvoja rijec potvrdi laz znanu

Cemu sluzi tvoj zagljaj

Ako svaku tako grlis

Sta ce mi takva ljubav

Ako iz pepela njenog samo ugarci stoje

I posljednje minute broje.........

Cemu........?

Ne zovite me, nemam
ja nemam ime svoje
jer odnio je ime i
svjetlo i lice moje

Stojala je sama na stanici,drhtala je sva od zime,smejala se i ako su joj oči izgledale tžne.Htjela je sakriti svoju tugu odprolaznika.Čekala je posljednji autobus,povratak u svoj mali grad.

Nije slutila da će joj to posljedni put biti s njim,nije ni slutila da će taj autobus posljednji koji čeka,biti i posljednji za njih dvoje.Voljela ga je iskreno,snažno i neizmjerno.A on...i nije baš tako mario za njom i njenim osjećajima.

Hodala je po malo teškim koracima,nestrpljiva da krene,nešto ju je tjeralo u nepovrat.Njen autobus je stigao,nije se ni osvrnula kada je ulazila u njeg.A očijoš uvijek onako tužne,samo što još nisu suzu pustile.

Taj dan osjetila nje njegov stisak ruke posljednji put,taj dan poljubila ga je posljednji put i taj dan bila je njegova posljednji put.A da to nije ni znala.Otišla je k njemu sva sretna jer će ga vidjeti.A kao da je slutila vratila se kući s tugom...
Velikom tugom u srcu i okoma na duši.

Njeni snovi umrli su za njim,više nie ona ista.Promijenilo ju je ta njegova hladnoća i iščekivanje..Rekao joj je da će doći,ali nikada više nije ni došao.Nije joj se čak ni javio..

I danas kada se udaje,ispod svoga vea,krije tugu,posljednju suzu pupta za njim.Udaje se a nevoli ovog,već voli onog ko ju je laga,voli onog koe je život svoj dala.I ako diše ona nije živa.Više nema srca uvenulo je onogdana kada je odlazila posljednjim autobusom...

Ne zovite mene, ne
mene ne, ne zovite
da ga moje oci ne vide
dok su u njima suze biserne
dok su u njima suze biserne...

Ja smijat' cu se, nek'
vide drugi da ja to mogu
i radovat' se, pustiti
sunce u moju sobu

Koliko sam puta pozeljela se probuditi,i biti sretna....
Kako sam zaboravila taj osjecaj,pocinjem da zaboravljam smijati se...
Pocinjem se bojati ogledala,kad u njemu vidim samo preveliku tugu u mojim ocima...
Ne,ne krivim tebe vjeruj mi,krivim sebe i svoj nesrecni zivot...
Koji mi nikad nije dao da osjetim miris slobode,i okus srece...
Ne krivim ni srce svoje,samo je pokusalo da voli ali uspjelo nije...
Necu da krivim ni zivot,zasto bi takva mi je sudbina dosla medju ruke...
Zasto da se vise borim protiv toga,da pokusam napokon uzivati u tuzi?
Je li to moguce?
Mozda ne...
Ali ja cu da pokusam,mozda budem prva kojoj ce poci za rukom da je srecna u tuzi...
Jer danas je sve moguce...
Zar ne?
Nisam nikad puno trazila,bila sam skromna u svojim zeljama...
Zeljela sam samo da osjetim ljubav koja ce me odnjeti do neba...
Ali da ce biti uzvracena istom jacinom,ili vecom...

kako okrenuti leđa....
zaspati tiho bez suze u noći...
kako okrenuti leđa i pogledati istini u oči..
kako, samo tako zaboraviti sve...
kad reči zabole...
kada oči ove..srce i ruke još vole...
kako se samo tako se nasmejati lako...
i reći da bilo je lepo tako...
okrenuti leđa i otići korakom laganim...
kako da ....svaki dodir zaboravim....
uzeti ću slikovnicu....
otvoriti ću nežno....
poleteti tamo nege u bajkovite
snove
hoće li srce tada naći neke nežnije ruke nove...
uvući ću se u malene krevetiće..
i malene kučice...
dok srce tiho plače i
viče ne....
teško je zaboraviti...
nešto što to se u srcu ugnezdilo...
teško je zaboraviti...
nežnost radost i toplinu bića...
teško je zaboraviti...
dok tvoja krv još mojom teče...
teško je zaboraviti dok
i moje srce ne, ne reče...
kako preboleti prazninu bez tebe...
kad si deo mene....
i mogu se u najtanje delove kutaka sveta zavući..
ali misao o tebi
zauvek lagano srcem će mi tući...

Nisi zeleo moju ljubav...za tebe sam bila samo igracka koja je ucila da voli...Sta zelis sad od mene kad sam ti vec jednom dala sve?!Secas se?Ili si mozda zaboravio...
Mozda si samo shvatio da volis svoje remek delo koje si za sobom ostavio ili mozda hoces da vidis da je tvoja igracka naucila da voli?
Molim te.okreni se i idi,jer mi kasno nudis ljubav.Necu ti nikad oprostiti to sto si me zavoleo sad kad mi ne znacis vise nista...
A ni bol mi vise ne mozes naneti,naucio si me jos jednu stvar...Postala sam neranjiva....
Bol koji si mi nanosio iz dana u dan nisi mogao da osetis,jer ti si bio onaj koji je voleo vise puta,a ja samo jednom...
Verovala sam da je sa tobom ceo moj svet,da nam je tako malo potrebno a znala sam da ce mi to malo ubiti sve ono sto sam gradila sa tobom...Posle svega ja sam ostala sa nadom...
A ta nada mi je dala hrabrost da koracam dalje,dignute glave....I sada mi ne trebas....
I ucini ono sto si nekada cinio,okreni se i idi...bez teci...tiho....